Normativni i neki drugi faktori koji utječu na vjerodostojnost iskaza vještaka

Sažetak

Inspiracija za rad i problem(i) koji se radom oslovljava(ju): Dugogodišnje stručno praćenje sudjelovanja vještaka u kaznenom postupku.

Ciljevi rada (znanstveni i/ili društveni): Predmetno istraživanje imalo je za cilj istražiti samo neke faktore koji utječu na vjerodostojnost iskaza vještaka u kaznenom postupku osobito imajući u vidu sumnje koje može izazivati pozicioniranost najjače ustanove koja se bavi vještačenjem u policiji s jedne strane i nastojanja da se pribavljanje nekih dokaza, koji su u nas tradicionalno povjereni državnom odvjetniku i sudu, prepusti policiji.

Metodologija / Dizajn: U radu su korištene pravno dogmatska, povijesna, analitička, komparativna i druge metode.

Ograničenja istraživanja/rada: Nedostatak empirijskih istraživanju o važnosti iskaza vještaka kao dokaza u kaznenom postupku.

Rezultati / Nalazi: 1. Normativni ustroj za podobnost osobe za vještaka u RH ne propisuje “ obrazovni” profil kao kvalifikaciju za vještaka 2. Sudska praksa oprezno prati suspektnost vještačenja u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova kada je optuženik zaposlenik tog Ministarstva. 3. Novija nastojanja EU naglašavaju poziciju policije u kaznenom postupku što je u neskladu sa sudskom praksom opisanom pod 2.

Generalni zaključak: Normativni ustroj bi trebao jasno propisati obrazovni profil za vještaka i odrediti kada je određena osoba nesposobna za vještačenje, a kada je samo suspektna.

Opravdanost istraživanja/rada: Iskaz vještaka u kaznenom postupku je važan dokaz kojega opterećuju razmatrani problemi pa to opravdava istraživanje.