Sažetak
Na koncept sigurnosti se već duže vremena radije gledalo u užem smislu. "Sigurnost” je najviše smatrana kao "sigurnost države", uglavnom kao sigurnost od agresije izvana. Prema tome, na "sigurnost" i "odbrana" se često gledalo kao na skoro identične pojmove, i na "sigurnosnu politiku " kao skoro identičnu "odbrambenoj politici". Ovaj koncept "vanjske sigurnosti" je imao odgovarajući izraz u "unutrašnoj sigurnosti". To znači ne samo zaštita države od vanjskih prijetnji, nego i prijetnji iznutra. Ovo se odnosi na akcije koje bi imale svoje korijene unutar države i njenog društva, i koje bi u velikoj mjeri prijetile postojanju države, ili na kraju njenom političkom sistemu. Skoro paralelno sa ovim razvojem širenja shvatanja sigurnosti izvan nivoa države ka međunarodnom nivou, tj. da kažemo "iznad nivoa pojedinačne države", shvatanje sigurnosti je takođe počelo da se širi ka "nižem nivou", naime u porastu prema sigurnosti pojedinačnog ljudskog bića. Ovaj proces je išao paralelno sa promijenjenim shvatanjem idoge pojedinca, gdje je koncept "ljudske sigurnosti" dobio svoje korijene.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.
Copyright (c) 2004 Array