Prikaz uređenja prostitucije u Švedskoj, Njemačkoj i Sloveniji s osvrtom na hrvatsko rješenje

Sažetak

U kontekstu mogućeg iznalaženja (nekog budućeg) optimalnog načina uređenja prostitucije u Hrvatskoj, značajnu ulogu bi svakako trebala imati iskustva drugih zemlja koja po svojoj specifičnosti odgovaraju dominantnim trendovima koji su zastupljeni (ili se šire) diljem EU. Prije svega je tu riječ o švedskom modelu uređenja prostitucije (abolicija), začetniku „nordijskog modela“, a radi se o pravnom sustavu koji je od donošenja zakona 1999. fokus s pružatelja seksualnih usluga prebacio na korisnike, i na taj način pokušao dokinuti prostituciju u društvu. Potom njemačkog rješenja iz 2002., od kada je prostitucija legalna te je postala redovna profesija, slobodni izbor rizičnog zanimanja, i primjera Slovenije, u kojoj sada egzistira situacija u kojoj prostitucija nije zabranjena, ali nije regulirana (dekriminalizacija). Svi analizirani modeli uređenja prostitucije pokazuju nastojanja država da iznađu najprihvatljiviji model uređenja očito neizbježne pojave, pri čemu je aktualni i dominantni trend abolicionista novina za koju je prilično neizvjesno i nezahvalno prognozirati kako će se dalje razvijati. S druge strane, istaknuti problemi koji se javljaju u analiziranim državama ukazuju kako nema ni približno jednostavnog i uspješnog rješenja ovoga slojevitog problema, i kako model kriminalizacije (aktualan u Hrvatskoj) predstavlja samo jedan (pored drugih aktualnih diljem svijeta) od mogućih načina (pokušaja) iznalaženja optimalnog rješenja.