Uloga žena u terorizmu kroz prizmu teorije lijevog realizma i feminističke teorije

Sažetak

Inspiracija za rad i problem(i) koji se radom oslovljava(ju):  Savremeni terorizam je sveprisutan i pojavljuje se u oblicima koji su drastično različiti od onih iz prošlosti. Međutim, činjenica koja je uznemirujuća je sve veća uloga žena u terorizmu, jer se u bosanskohercegovačkom društvu žena, češće poistovjećuje sa pojmom majka, sestra, supruga. Teško je ženu staviti u kontekst nekog ko propagira teror i nasilje. Zbog toga je definisanje, istraživanje i poznavanje ove pojave u okviru različitih naučno-istraživačkih paradigmi od velike važnosti.

Ciljevi rada (naučni i/ili društveni): Cilj rada je da se izvrši analiza terorizma kroz prizmu teorije lijevog realizma, kako bi se utvrdili mogući motivi za priključivanje terorističkim organizacijama. Ovaj podatak bi bio od iznimne važnosti pri stvaranju adekvatnih preventivnih mjera. Dok će s druge strane, sama uloga žena unutar terorističkih organizacija biti analizirana iz ugla feminističke kriminološke teorije.

Metodologija / Dizajn: U ovom radu analizirana je uloga žena u terorizmu kroz prizmu teorije lijevog realizma i feminističke teorije. Pošto se radi o teorijskom istraživanju korištene su sve opće-naučne metode, prvenstveno hipotetičko-deduktivna i analitičko-deduktivna metoda. Izvršen je pregled dostupne literature o terorizmu u okviru kriminoloških teorija primjenom metode analize sadržaja.

Ograničenja rada: Ograničenja u ovom radu odnose se prvenstveno na sagledavanje problema u isključivo društveno-ekonomskom okviru, pri čemu su zanemareni drugi faktori koji utiču na odluku za priključivanje terorističkim organizacijama. U radu će biti analizirani motivi za priključivanje terorističkim organizacijama koji su determinirani u okviru teorije lijevog realizma i feminističke teorije. Također, utvrđene su iznimno važne činjenice o motivima za terorizam koje bi bilo potrebno provjeriti empirijskim istraživanjem.

Rezultati/Nalazi: Utvrđeno je da se razlozi terorizma mogu tražiti u relativnoj deprivaciji, koja je jedna od osnovnih premisa teorije lijevog realizma. Međutim, relativna deprivacija se može smatrati samo jednim od mnogobrojnih uzroka terorizma, ali ne i jedinim. S druge strane, u okviru analiziranja terorizma kroz prizmu feminističke kriminološke teorije utvrđeno je da su spoznaje o jednom bitnom segmentu terorizma jako ograničene. Upravo od neprihvatanja tog stava, da su i žene dio terorističkih organizacija, kreću problemi koji doprinose tome da donosioci odluka ne uzimaju u obzir činjenicu da je uloga žena u terorističkim aktivnostima posljednjih godina sve važnija.

Generalni zaključak: Potrebno je da se razmatranje terorizma proširi i na sve one oblasti koje mogu dati kvalitetan odgovor na pitanje terorizma. U okviru rada je u nekoliko navrata naglašeno i dokazano da terorizam nije moguće cjelovito razmatrati bez istraživanja zasnovanih na tezama tradicionalnih, ali i savremenih kriminoloških teorija. Terorizam kao vrsta nasilja ne može biti preveniran niti kontroliran bez utvrđivanja osnovnih razloga za njegovo postojanje. Zbog toga je potrebno da se okrene teoriji, koja je empirijski provjerena i koja ima svoje implikacije na stvaraoce politika, kako bi žena koja je sve više uključenja u terorističke aktivnosti postala sastavni dio općih sigurnosnih politika.

Opravdanost istraživanja/rada: Opravdano je zaključiti da se terorizam jako dobro uklapa u kriminološki okvir. Terorizam nije moguće cjelovito razmatrati bez kriminoloških teorija, kao takvih. Ova vrsta nasilja ne može biti prevenirana niti kontrolirana bez utvrđivanja osnovnih etioloških odrednica terorizama. Zbog toga se čini jako važnim fenomen terorizma izučavati i u okviru kriminoloških teorijskih paradigmi.