Asistencija žrtvama trgovine ljudima kroz prizmu državnog referalnog mehanizma u Bosni i Hercegovini

Sažetak

Inspiracija za rad: Bosna i Hercegovina se sa fenomenom trgovine ljudima suočila devedesetih godina. U tom periodu BiH je bila zemlja krajnjeg odredišta dok je danas to zemlje porijekla, tranzita i odredišta. Žrtve su, u najvećem broju slučajeva, državljani Bosne i Hercegovine a većinom ih čine djeca. Efikasan odgovor na trgovinu ljudima, pored krivičnog gonjenja, mora uključiti i istovremenu potpunu i odgovarajuću zašti- tu žrtava trgovine ljudima. Adekvatna zaštita,  počevši od identifikacije i smještaja u sigurnu kuću, će žrtvama osigurati oporavak narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja te ponovno uključivanje u zajednicu i društvene procese, Ovo je jedan od najkompleksnijih i najzahtjevnijih  zadataka u oblasti borbe protiv trgovine ljudima.

Ciljevi rada: Cilj ovog rada je evidentirati postojeće stanje, kao i prednosti i nedostat- ke referalnog mehanizma u asistenciji žrtvama trgovine ljudima, te na određeni način ukazati na potrebe njegovog eventulanog unapređenja.

Metodologija/ dizajn: U izradi rada biće obavljena uporedna analiza konceptualnih i analitičkih institucionalni okvira uz kvalitativnu analizu teorijskih i metodoloških pri- stupa kroz prizmu referalnog mehanizma u identifikaciji i asistenciji žrtvama trgovine ljudima.

Ograničenja rada/ istraživanja: Veliki je broj nadležnih institucija na raznim nivoima vlasti i organizacija civilnog društva koji imaju svoje vrlo specifične uloge u zaštiti žrtava trgovine ljudima. Ove institucije i organizacije su u praksi malo ili skoro nikako uključene u procese identifikacije i/ili asistencije žrtvama trgovine ljudima. Proces zaštite i pomoći žrtvama je dugotrajan i veoma zahtjevan te je neophodna pravovremena, kooridnirana i usmjerena aktivnost. Ovaj proces je reguliran brojnim zakonima, podzakonskim aktima i drugim dokumentima. Obezbjeđenje finansijskih sredstava za adekvatnu zaštitu, rehabilitaciju, resocijalizaciju i reintegraciju žrtava trgovine ljudima predstavlja evidentan problem.  Sa druge strane, problem se ogleda i u nedovoljnoj educiranosti i informiranosti nadležnih institucija na svim nivoima.

Rezultati: Obzirom da je Bosna i Hercegovina zemlje porijekla,  tranzita i destinacije, te istovremeno u skladu sa mnogobrojnim institucijama koje imaju značajnu ulogu u asistenciji žrtvama trgovine ljudima potrebno je provesti sistemsko mapiranje potencijalno pristupačnih usluga,   kao što su savjetovanje,   stručna obuka,   inicijative za reintegraciju žrtava trgovine ljudima.

Generalni zaključak:  Bosna i Hercegovina se ubrzano počela suočavati sa domaćim žrtvama u svrhu seksualne i radne eksploatacije u drugim dijelovima zemlje, kao i sve češćim  iskorištavanjem djece u svrhu prosjačenja i nekih novih pojavnih oblika. Kako bi se unaprijedio multidisciplinarni pristup nadležnih institucija i organizacija, identifikaciji i pružanju pomoći žrtvama trgovine, posebno djeci, potrebno je iznaći sve potrebne resurse za podizanje svijesti o ovoj problematici.

Opravdanost istraživanja/ rada: Unapređenje multisektorskog pristupa u asistenciji žrtvama trgovine ljudima, te zaštiti djece žrtava, procesa određivanja najboljeg interesa i identifikacije trajnog rješenja za svako dijete je obaveza koju je Bosna i Hercegovina preuzela pristupanjem svim važnim međunarodnim konvencijama.