Radna eksploatacija djece u Bosni i Hercegovini kao oblik trgovine ljudima

Sažetak

Inspiracija za rad: Ovim radom se ukazuje na fenomen trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije, koji je već duži niz godina prisutan u Bosni i Hercegovini, a obuhvata tradicionalno ropstvo, prinudni rad i dužničko ropstvo. Najprisutniji oblik radne eksploatacije u Bosni i Hercegovini jeste prosjačenje djece, čime su posebno izložena djeca pripadnici Romske nacionalne manjine. Trgovina ljudima predstavlja tešku povredu ljudskih prava i ozbiljno narušava život žrtve dugo nakon što je eksploatacija prestala. Zbog toga ovaj oblik kriminalne aktivnosti zaslužuje znatno veću pažnju u suzbijanju i zaštiti žrtava.

Ciljevi rada: Istraživanje fenomena radne eksploatacije kao oblika trgovine ljudima, posebno mladih naivnih bića, rađeno je u cilju istraživanja i objašnjavanja društvenih okolnosti koje sprječavaju razvoj ljudskih mogućnosti, a stavljaju čovjeka u položaj ropstva i eksploatisanja. Generalna hipoteza istraživanja je bila da poslijeratni uslovi života, obilježeni različitim procesima tranzicije, imaju presudan značaj na pojavu i porast radne eksploatacije djece kao oblika trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini i prestavlja ozbiljan društveni problem. Najveći faktor rizika radne eksploatacije djece proizilazi iz siromašnih porodica, uglavnom prouzrokovanim ratnim posljedicama. Iz tih porodica djeca se povlače iz obaveznog školovanja i uključuju u rad, koji je čak i štetan za njihovo psiho-fizičko zdravlje, za stvaranje dodatnih prihoda porodici.

Metodologija/ dizajn: Za potrebe procjene situacije i realne slike u Bosni i Hercegovini vezane za trgovinu ljudima bilo je neophodno kombinovati kvalitativne i kvantitativne načine prikupljanja podataka. U okviru kvantitativne metodologije korišten je anketni upitnik s ciljem ispitivanja  mišljenja, stavova i percepcije fenomena radne eksploatacije djece u Bosni i Hercegovini.

Ograničenja rada/ istraživanja: Anketni upitnik je obuhvatio 25 stručnih osoba, tačnije policajaca, pedagoga, socijalnih radnika, prosvjetnih radnika (nastavnici i profesori) i 15 učenika od 14 do 16 godina, te 15 učenika od 16 do 18 godina. Istraživanje je realizovano u toku 2013. godine u gradovima Federacije Bosne i Hercegovine: Prozor - Rama, Sarajevo, Tuzla, Mostar i Gornji Vakuf - Uskoplje.

Rezultati: Rezultati kvantitativnog pristupa istraživanja govore o upućenosti odnosno o neupućenosti ispitanika. Tako njih (45,5 %) samo u djelimičnoj mjeri razumije pojam radna eksploatacija. Manji broj ispitanika (14,5 %) u potpunosti pravilno definiše radnu eksploataciju djece, i to su uglavnom policajci i socijalni radnici. Poražavajuće je to što prosvjetni radnici (nastavnici i profesori) kao i pedagozi (53,3 %) ne poznaju u potpunosti pojam radna eksploatacija što potkrepljuju rezultati odgovora učenika obje skupine (26,7 %).

Generalni zaključak: Prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da se o ovoj problematici jako malo ili nimalo govori u osnovnim i srednjim školama i to zbog same neupućenosti prosvjetnih radnika i pedagoga.

Opravdanost istraživanja/ rada: Društveni cilj ukazuje na značaj i neophodnost prepoznavanja radne eksploatacije djece kao jednog od oblika trgovine ljudima koji je prisutan i u Bosni i Hercegovini kod stručne i laičke javnosti, kao i ulogu nadležnih državnih institucija u procesu sprečavanja i suzbijanja pojave ali i resocijalizacije potencijalnih žrtava radne eksploatacije te generalno trgovine.