Sažetak
Reformom krivično-procesnog zakonodavstva u BiH 2003. godine vođenje istrage je povjereno tužiocu, što je nužno dovelo do izmjene uloge tužioca i na glavnom pretresu, jer je teret dokazivanja na tužiocu, te se eventualni propusti u istrazi reflektuju na glavnom pretresu i u konačnici utječu na ishod krivičnog postupka i donošenje sudske odluke. Tužilac istovremeno ima i obavezu jednakog postupanja prema drugoj strani u postupku, te je po zakonu obavezan da cijeni kako dokaze koji terete osumnjičenog tako i one koji mu idu u korist. Nakon što sprovede istragu, prikupi dokaze i podigne optužnicu, tužioca očekuje glavni pretres na kojem de njegove pravničke, taktičke i oratorske vještine doći najviše do izražaja jer se na suđenju, koje je javno, sve vidi, sve je podložno kritici, za razliku od istrage koja je konspirativna i koja je dobrim dijelom oslonjena na policiju, a u sebi sadrži istražiteljsko-kriminalističku komponentu. Članak će stručnoj javnosti približiti ulogu tužioca kao državnog organa i istovremeno stranke u postupku, te doprinijeti boljem razumijevanju izazova i problema sa kojima se susreće, a može biti koristan kao štivo za praktičare i buduće nosioce pravosudnih funkcija.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.
Copyright (c) 2020 Array