Pravno nedopuštena primjena oružane sile u odnosima između država

Sažetak

Predmet ovog rada je upotreba oružane sile u odnosima između država koja je protivna opštem međunarodnom pravu. Savremeno međunarodno pravo zabranjuje upotrebu oružane sile u odnosima između država. Na ovaj način se odustalo od ranijeg koncepta koji je dopuštao pribjegavanje ratu kad god je to bilo u interesu neke države. Pakt lige naroda sadržavao je odredbe kojima se ograničava vođenje napadačkog rata, a napadački rat stavljen je izvan zakona odredbama Briand-Kelloggov pakta. Opšta zabrana napadačkog rata uvedena je odredbama Povelje Ujedinjenih nacija a agresija je definisana Rezolucijom Ujedinjenih nacija iz 1974. godine. Ove zabrane protežu se i na oružane intervencije. U ovom radu istraženi su, analizirani i uspoređeni svi relevantni međunarodnopravni dokumenti kao i stavovi međunarodnopravnih stručnjaka, koji tretiraju pitanje nedozvoljenosti upotrebe oružane sile, na koji način je potvrđen stav o zabranjenosti vođenja napadačkog rata. Definiranjem agresije olakšan je rad Savjetu sigurnosti na pravnoj kvalifikaciji oružanog sukoba, koja je pred uslov za odlučivanje koju vrstu mjera treba poduzeti radi očuvanja ili ponovne uspostave međunarodnog mira i sigurnosti.