Civilno društvo i socijalni kapital

Sažetak

Autor u ovom tekstu problematizira pojam socijalnog kapitala kroz civilna udruženja kao elemente civilnog društva. Prostori osvajanja slobode se odvijaju u sferi primordijalnih dualizama. Iskustvo privatnih sloboda uključuje uvježbanost i sposobnost vođenja borbe u javnoj sferi za privatne slobode, i tek javnom akcijom ili politikom, privatne slobode prerastaju u javne slobode. Segmentirani oblici slobode u privatnom životu postaju modeli za javne oblike slobode. Većina građanskih udruženja kroz oblike borbe imali su u osnovi strategiju demoniziranja zabrane. Na taj način se unosio ton demokracije i privatna sloboda se institucionalizirala kao javna sloboda. Performativna privatnost je postala sjedište slobode i aktivni sudionik u oblikovanju javnih sloboda. Tokom novije historije uočeno je da je niz udruženja i organizacija izraslo na definiciji privatnih sloboda.

U suštini većina udruženja su nastojala, kao i danas, da na mikronivoima reduciraju kompleksnost i nepredvidljivost okolinskih prilika na predvidljive dimenzije u kojima je moguće funkcionisati u skladu sa zadatim idejama udruženja. Kulturalne analize civilnih udruženja naglašavaju da su ona predstavljala oblik bijega iz kulture u subkulturu i da su se vraćala u kulturu, nakon osvojenih i priznatih sloboda, tako što su ojačavali dominantnu kulturu.