Uloga Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u zaštiti ustavnosti u Bosni i Hercegovini

Sažetak

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je čuvar objektivnog ustavnopravnog poretka i zaštitnik subjektivnih ustavnih prava u Bosni i Hercegovini. Njegove nadležnosti utvrdjene su članom VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je posebni organ visokog autoriteta, čija je prvenstvena nadležnost nadzor nad ustavnošću zakona i Ustavom Bosne i Hercegovine zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nedvojbeno je da je Ustav Bosne i Hercegovine odredio poziciju Ustavnog suda tako da organizaciono i funkcionalno Ustavni sud djeluje kao nezavisni organ od svake, druge vlasti u Bosni i Hercegovini. S obzirom da Ustavni sud, suglasno svojim nadležnostima, nadzire sve druge vlasti, obavezuju ga samo Ustav Bosne i Hercegovine i pravila o radu, koja, donosi sam Ustavni sud, suglasno ovlašćenjima iz Ustava Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud je kroz svoju dosadašnju praksu nastojao samoograničiti interpretativni aktivizam, vodeći računa da se ne pretvori u mega sud četvrtog ili trećeg stepena. Stoga se Ustavni sud, u okviru apelacijske jurisdikcije, u pravilu, ne. upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, niti se upušta u ocjenu dokaza, odnosno u pravnu ocjenu sudova. Za. Ustavni sud su relevantne činjenice o čijem postojanju ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

Inkorporiranjem Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u ustavnopravni sistem Bosne i Hercegovine, kao i ostalih medjunarodnih sporazuma za zaštitu ljudskih prava, koji na izvjestan način komplementiraju Ustav Bosne i Hercegovine, može se slobodno kazati da je Ustavni sud najjači zaštitnik ljudskih prava.

Nakon ratifikacije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, za Bosnu i Hercegovinu su učinjeni veliki koraci, kako prema uključivanju u evropske, integracije, tako i omogućavanju da njen unutrašnji pravni sistem bude podložan nadzoru nezavisnih organa Vijeća Evrope. Samim tim se Bosna i Hercegovina obavezala da svoj pravni poredak usuglasi sa standardima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Stoga, posebnu važnost dobija institut apelacije. pred Ustavnim sudom, koji predstavlja, zadnji stepen zaštite, ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini. Naime, iako će to procjenjivati Evropski sud za ljudska prava, podnošenje zahtjeva Evropskom sudu prije okončanja postupka pred Ustavnim sudom bilo bi nedopušteno i takvi zahtjevi bi bili odbačeni - zbog neiscrpljivanja svih raspoloživih domaćih pravnih lijekova. Apelacijska nadležnost, samim tim, dobija na značenju i zato što će odluka o apelaciji biti posljednja prilika da Bosna, i Hercegovina unutar svog sudskog sistema ispravi kršenja ljudskih prava, što bi zapravo trebao biti krajnji cilj svih mehanizama za zaštitu ljudskih prava.

Zaključno se može ustvrditi da u specifičnim uslovima, društvenim, privrednim i političkim u Bosni i Hercegovini, u kojima djeluje od početka svog djelovanja do danas, Ustavni sud savjesno i hrabro se koristi svojim ustavnim ovlašćenjima zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda zajamčenih Ustavom Bosne, i Hercegovine. Ukupnost odluka u tim predmetima čini stvaran doprinos Ustavnog suda zaštiti i afirmisanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Zato je, da bi Ustavni, sud djelotvorno mogao štititi vladavinu prava, bitno da u njegovim odnosima prema organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti bude i ustavnopravno i stvarno osigurana organizacijska i funkcionalna nezavisnost Ustavnog suda i da svi organi vlasti u Bosni i Hercegovini primjenjuju, odnosno provode, odluke Ustavnog suda i to bez obzira kakvo interesno ili vrijednosno stanovište imaju o pojedinoj odluci. Samo na taj način Ustavni sud će se moći potpuno uključiti u suvremene evropske, pa i svjetske trendove ustavnosudske zaštite.