Sažetak
Jedna od ključnih dimenzija sigurnosti je upravljanje krizom. Izuzimajući Sjedinjene Američke Države koje su “teoriju krize” obogatile novim paradigmama i aplikacijskim standardima, u drugim zemljama, regijama i transnacionalnim alijansama i paktovima upravljanje krizom nije dostiglo teorijski i pragmatični nivo koji bi garantirao respektabilni, uspješni i od SAD-a neovisni razvoj te sve potrebnije i izraženije sigurnosne forme.
Autor istražuje uzroke takvoga neodrživoga stanja i pledira za novi teorijski iskorak koji bi prevashodno motrio i mislio upravljanje krizom u Jugoistočnoj Evropi
To podrazumijeva proizvodnju novog sigurnosnog argo-a, koji bi na nivou leksema upravljanje krizom kao modernim i postmodernim fenomenom sigurnosti postavio u drugačiji suodnos sa proizvodnjom stabilnosti kao drugom važnom karikom nove sigurnosne forme za koju se autor zalaže. Ta nova sigurnosna forma svoj praktični izraz može dobiti u izgradnji sistema sigurnosti Jugoistočne Evrope, kao regionalne inačice odbrambene i sigurnosne politike Europske Unije. No, da bi taj pozitivistički pristup upravljanju krizom polučio rezultat, on prethodno mora zadobiti čvrste teorijske oslonce postulirane ne samo autorovim zahtjevom za novim jezikom sigurnosti već i zahtjevom za dekonstrukctju dosadašnjih sigurnosnih formi. Iz dekonstrukcije proizilazi i konstruiranje nove paradigme koja se najbolje “pokriva” uvođenjem sintagme sigurnosni obrat.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.
Copyright (c) 2003 Array