Sažetak
Implementacija naučnih metoda u utvrđivanju činjenica od značaja za potrebe kriminalistike i pravnih postupaka, više se ne može zamisliti bez uključivanja vještačenja bioloških tragova analizom molekula DNK. Pravne norme za dostizanje presude na osnovu DNK dokaza moraju biti jasno postavljene, a tumačenje i prezentacija DNK dokaza na sudu se moraju poboljšati. Takođe sudije, tužioci, advokati moraju se stalno upoznavati i obrazovati sa osnovama forenzike i korišćenjem naučnih dokaza, kako bi mogli pravilno razumjeti DNK nalaz i donositi ispravne presude. Dosta je duga istorija i skora iskustva u propuštanju nekih činjenica vezanih za statistike i teoriju vjerovatnoće koje su dovele do pravnih propusta. Naš cilj ovim člankom jeste ukazati na značaj teorije vjerovatnoće i statistike u forenzičkim ispitivanjima, naročito interpretacije DNK dokaza. Prihvatanje dokaza se vrši od strane sudija i pravnika i njihovog osjećaja za rezonovanje istih. Neophodan dio je njihovo što veće učestvovanje i razumijevanje forenzičkih izvještaja i sa načinom interpretacije samih dokaza. Odgovornost advokata i sudija, tužilaštva je da razumiju statistički dokaz što je više moguće. Standardi prihvatljivosti na sudu, moraju se pravno odrediti, a statistiku i teoriju vjerovatnoće treba detaljno objasniti sudijama kako bi mogli donositi validne presude.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.
Copyright (c) 2021 Array