Retributivni odgovori tranzicijske pravde u Bosni i Hercegovini

Sažetak

Retributivni mehanizmi tranzicijske pravde nastoje omogućiti odgovore na zločine iz prošlosti, privesti odgovorne pravdi i na taj način omogućiti svojevrsnu satisfakciju žrtvi, te predstavljaju mogućnost za preveniranje eventualnih budućih zločina. Doima se da su retributivni mehanizmi imali najveći doseg u Bosni i Hercegovini. Brojni autori/ce zagovaraju da Bosna i Hercegovina predstavlja najbolji primjer retributivnih odgovora tranzicijske pravde u poređenju s drugim postkonfliktnim državama. U ovom radu ne postoji saglasnost za takav stav. Nasuprot, retributivni odgovori su imali brojne nedostatke kao što iznimno spori procesi i nedostaci jedinstvenog i strateškog pristupa u praksama. U ovom radu se vrši pregled retributivnih odgovora Bosne i Hercegovine na ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, što uključuje institucionalne, okvirne normativne elemente i relevantne politike suprotstavljanja krivičnim djelima koja su predmet ovog rada. Na osnovu pregleda literature i stanja u odgovorima, razvija se osnova za argumentaciju da su retributivni odgovori bili nužni, ali uglavnom neuspješni. Zaključuje se da retributivni odgovori nikada nisu mogli ostvariti preventivne efekte koje zagovara tranzicijska pravda jer restorativni mehanizmi tranzicijske pravde ili nisu postojali (npr. lustracije) ili nisu bili skrojeni da ostvare adekvatan učinak (npr. reparacije, Komisije za istinu i pomirenje).