Sažetak
Prema dostupnim podacima sigurnosnih agencija i rezultatima istraživanja, tero- rizam predstavlja vodeći sigurnosni izazov širom svijeta, kao jedan od najsloženijih, najizazovnijih i najopasnijih političko-sigurnosnih fenomena. Terorističke organizacije ili grupe, svoje destruktivne aktivnosti usmjeravaju na civilne ciljeve kako bi nanijele gubitke, izazvale strah i nesigurnost među stanovništvom te kako bi poslale poruke vladama o važnosti ispunjenja svojih radikalnih ciljeva. Zbog terorističkih napada velikih razmjera širom svijeta s početka XXI vijeka, borba protiv terorizma pobuđuje sve veću svijest stručne javnosti, a s tim u vezi pomoć i podrška žrtvama terorizma zauzimaju sve više mjesta i pažnje kako u međunarodnim instrumentima tako i domaćem zakonodavstvu država.
U teoriji postoji na destine definicija terorizma ali ne i jedinstvena i usaglašena. Uvidom u veliki broj definicija kreiranih od strane međunarodnih organizacija i akademske zajednice možemo zaključiti da sve definicije imaju najmanje tri glavne zajedničke karakteristike: namjeru prouzročenja smrti ili ozbiljne tjelesne ozljede te oštećenje imovine, mete su često nasumične odabrane osobe, posebno civili, sa svrhom da se zastraši stanovništvo ili prisili vladu ili međunarodnu organizaciju da učini ili da se suzdrži od činjenja nekog djela.
Kao što je teško postići konsenzus oko definicije terorizma, također se čini problematičnim definisati pojam ‘žrtve’ u kontekstu terorističkih napada. Postoje tri glavna pitanja i područja za analizu i izučavanje u oblasti pomoći i podrške žrtvama terorizma: specifične potrebe žrtava terorizma, razlike u učinku različitih oblika terorizma na žrtve te pitanje da li specifičnost napada zaslužuje različite pristupe žrtvi.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.
Copyright (c) 2024 Array