Pomirenje i nepomirljivost u pričama preživjelih poslije rata u Bosni i Hercegovini

Sažetak

Inspiracija za rad i problem(i) koji se radom oslovljava(ju): Ranija istraživanja poslijeratnih društava istakla su strukturalno nasilje sa pratećim procesima pomirenja. Autori su istakli važnost priča, ali se nisu fokusirali na priče o pomirenju niti su analizirali uvjete za pomirenje u poslijeratnim intervjuima.

Ciljevi rada (naučni i/ili društveni): Cilj članka je analizirati markere pomirenja i nepomirljivosti kao i uslove za pomirenje koji se aktualiziraju u pričama preživjelih.

Metodologija/Dizajn: Empirijski materijal za ovaj studij je prikupljen putem kvalitativnih intervjua izvršenim sa 27 osoba koji su preživjeli rat u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.

Ograničenja istraživanja/rada: Interaktivna dinamika koja je vladala za vrijeme rata povezuje pitanje poslijeratnog pomirenja sa ratnim godinama.

Rezultati/Nalazi: Priče o pomirenju, nepomirljivosti i uslovima za pomirenje ne oblikuju se samo vezano za rat u cjelini nego se povezuju i sa osobnim postupcima drugih tokom rata.

Generalni zaključak: Priče o pomirenju postaju polje za razne verbalne konfrontacije između nas i njih – posebno distanciranjem od djelovanja drugih (njih) tokom rata. U pričama intervjuisanih osoba nepomirljivost dominira ali se ujedno tvrdi da je pomirenje moguće ako se ispune određeni uslovi. Ti uslovi su između ostalog pravda za žrtve rata, da počinitelj prizna krivično djelo i pokaže snažne emocije (na primjer kajanje i sram).