Uticaj zakonskih i podzakonskih akata na (ne) mogućnost korištenja dnk analiza u krivičnim istragama

Sažetak

Prethodni vremenski period u oblasti borbe sa kriminalom obilježile su situacije u kojima je kriminal konstantno bio za korak ispred kriminalista i pravosuđa. S jedne strane, policija i kriminalisti bili su ograničavani nizom zakonskih i podzakonskih akata, nedovoljnim budžetima, nedovoljnom brigom društva - kako u oblasti visine ličnih dohodaka, tako do neopremljenosti neophodnim materijalno tehničkim resursima. Opet, s druge strane, bile su snage (organiziranog) kriminala koje su imale samo jedno ograničenje - mozak/intelekt. Da stvar po kriminaliste, policiju i pravosuđe bude još teža, pobrinuo se nedostatak novih tehnologija koje bi, bar malo, stvorile ambijent u kojem bi suprotstavljanje kriminalu bilo, bar malo, uspješnije.

Ipak, u posljednjih dvadesetak godine dogodile su se nevjerovatne stvari na polju primjene novih tehnologija u borbi sa snagama organiziranog kriminala. Nove tehnologije i nove metode - uspostava različitih baza podataka (primjerice, čaura i zrna), savremene instrumentalne tehnike iz oblasti forenzičke hernije, novi prašci i reagensi u daktiloskopiji, IBIS sistem u balistici, SEM/EDX metoda takođe, te AFIS sistem (automatska identifikacija otisaka prstiju), koje su ugledale svijetlo dana u posljednjim godinama dale su nadu da će kriminalisti, policija i pravosuđe, konačno imati na raspolaganju mehanizme koji bi im u borbi sa organiziranim kriminalom davali dobre izglede na uspjeh. Kao kruna novih tehnologija pojavljuju se DNK analize, možda i najfundamentalnije otkriće prošlog vijeka u oblasti forenzike. Njihovom primjenom, konačno su se stvorili uslovi apsolutno pouzdane identifikacije tragova biološkog porijekla.

Svakako je zanimljiva činjenica da je korištenje DNK analiza u Bosni i Hercegovini starije od zakonske regulative koja tretira ovu oblast. Novim Zakonom o krivičnom postupku BiH (kao i entitetskim), donesenom 2003. godine, po prvi put u Bosni i Hercegovini, definisani su osnovni parametri kojim se uređuje oblast DNK analiza. Međutim, donesena zakonska rješenja, svojim sadržajem stvorila su i znatan broj problema, te otvorila čitav niz nedefinisanih i problematičnih situacija. Da stvar bude gora, mnogi podzakonski akti predviđeni u tom smislu ili još nisu nikako doneseni ili su doneseni sa višegodišnjim zakašnjenjem. U toku kasnijeg perioda donesene su određene izmjene zakonske regulative koja tretira ovu oblast, ali se ništa bitno nije dogodilo niti je situacija bila osjetno bolja. Pošto večina stvari u Bosni i Hercegovini ide silaznom putanjom, tako je zakonodavac dodatno zakomplikovao situaciju u oblasti DNK analiza donošenjem (prošle godine) Pravilnika o načinu prikupljanja i uzimanja uzoraka biološkog materijala za potrebe analize dezoksiribonukleinske kiseline. Ponuđena rješenja vezana za način uzimanja uzoraka, postupak uzimanja uzoraka, pravila uzimanja uzoraka, označavanje uzoraka, čuvanje uzoraka, ograničenja u korištenju uzoraka i rezultata, pohranjivanje rezultata, postupak analize, prijem materijala za DNK analizu, totalno je zakomplikovao i onako već komplikovanu situaciju u ovoj oblasti. Na ovaj način posljedice zakonskih i podzakonskih rješenja iz ove oblasti stvorile su preduslov da sve (ili bar većina) istraga u kojima su korištene DNK analize budu osporene, što bi značilo da će mnogi kriminalci ostati na slobodi, a mnoga krivična djela ostati nerasvjetljena. Može li se i hoče li se to zaista dogoditi?!

Ovaj rad, nažalost, daje osnovne naznake da je takav ishod moguć. Osim toga, kroz ovaj rad biće ponuđeno rješenje/a kako je, što prije, moguće, prevazići navedenu situaciju.