Prevencija suicidalnosti u kontekstu socijalne sigurnosti

Sažetak

U radu se iznose neka osnovna razmišljanja o fenomenu samoubistva, raspravlja o mogućem utjecaju društvenih promjena na pojavu samoubistva, te predlaže uspostavljanje novih sigurnosnih strategija, koje uključuju djelotvorniju društvenu brigu i prevenciju suicida, s ciljem stvaranja sigurnijeg društvenog ambijenta u našoj zemlji. U radu je također istražena i prezentirana epidemiologija i karakteristike suicida na Unsko- sanskom području od 1992. do 2007. godine. Pad životnog standarda, siromaštvo, nezaposlenost, socijalna izolacija, traumatski događaji iz rata, politički konflikti, te izloženost nasilju u porodici i društvu, dodatno stvaraju egzistencijalnu nesigurnost i tjeskobu. Potcjenjivanje fenomena suicida u našem društvu, posljedica je percepcije samoubistva kao individualnog čina duševno oboljele osobe, te zanemarivanje društvenih faktora kao rizika. Samoubistvo je ozbiljan zdravstveni i društveni problem, te zahtijeva našu veću pažnju. Tendencija da se društvo u cjelini "oslobodi" za pojave psihološke i socijalne neprilagođenosti svojih članova u našem društvu ima duboke korijene. Paradoks leži u činjenici da prema definiciji, da bi bio zdrav, pojedinac se mora prilagoditi postojećoj socijalnoj sredini koja nerijetko, upravo producira poremećen sistem vrijednosti, konflikte, teškoće, nerazumijevanje, nesigurnost, i različite oblike društvene nepravde, što implicira silan napor koji mora biti uložen od strane pojedinaca, da se prilagode nečemu što nije dobro. Hoće li odgovor društva biti da naprosto takve ljude proglasi "neprilagođenima", onima koji se nisu uspjeli prilagoditi na postojeće bolesne društvene odnose, jer je lakše okriviti pojedinca, nego društveni sistem koji producira anomalije; ili će se društvo ozbiljno zamisliti nad mogućim uzrocima i posljedicama tih pojava.

Suicidalnost promatrana kao dio društvene patologije, implicira društvenu odgovornost i brigu na otklanjanju (prevenciji) socijalnih činilaca koji dovode do suicida. Stoga je pored ostalog, nužna i alternativa postojećoj sigurnosnoj politici i artikuliranje novih strategija, koje uključuju djelotvorniju prevenciju socijalnopatoloških problema. Rezultati dobiveni u ovom radu ukazuju na potrebu dodatnih istraživanja unutar pojedinih regionalnih područja, kako bi se analizom utvrdila eventualna etiologija različitosti.