Kriza individualnog i kolektivnog identiteta kao problem društvene sigurnosti u višeetničkim državnim zajednicama, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu

Sažetak

Kriza identiteta je jedno od esencijalnih pitanja koje neposredno tangira i individualnu i kolektivnu sigurnost. Ta kriza je situirana izravno u centrum društvene i političke sigurnosti u svakoj multietničkoj državnoj zajednici pa i u Bosni i Hercegovini. U zavisnosti od stepena razvijenosti jednog društva, prvenstveno posmatrano sa aspekta zaštite ljudskih prava, kriza je veća ili manja, razuđenija ili jednosmjernija, dublja ili benignija, odnosno ona je »incident« ili stanje. Niti jedno društvo nije u potpunosti imuno od mogućih ugrožavanja identiteta pojedinca ili određene društvene grupe. To se može ispoljavati u raznim formama, od pojava elemenata ksenofobije različite provenijencije do nerazumijevanja drugog i drugačijeg. No, ukoliko je društvo na višem ili visokom stupnju opće razvijenosti i organiziranosti, takve pojave se mogu efektno i efikasno kontrolirati i one ne prerastaju u faktore koje mogu izazivati društvenu i političku nesigurnost, pa samim tim ne može se govoriti ni o krizi identiteta. Međutim, u društvima kakvo je bosanskoherce- govačko, upravo problem sa poimanjem identiteta i odnosom prema identitetu jedan je od najvećih sigurnosnih rizika koji višeslojno, višeznačno i višesmjerno proizvodi, održava i nerijetko produbljuje stanje nesigurnosti građana (individuuma), društvenih grupa, društvenih slojeva pa i cijelih nacionalnih kolektiviteta, a samim tim i nacionalne sigurnosti Bosne i Hercegovine općenito. U Bosni i Hercegovini se, na visokom nivou značajnosti, identitet posmatra singularno, pojednostavljeno i po sistemu nametanja. Riječ je o depersonalizaciji pojedinca od strane dijela (kvazi)političkih elita, dijela religijskih autoriteta višeg ili nižeg ranga, ali i jednog broja intelektualaca koji su doprinijeli i doprinose dehumanizaciji politike, pored ostalog, i atakujući na identitet i pojedinca i cijelih kolektiviteta vršeći ideološko i političko nasilje kako nad »svojima« tako i nad »drugima«. Nasilje se vrši nad poviješću, jezikom, tradicijom, kulturom, vjerom, naukom, ali i nad značajnim setom ljudskih prava kako pojedinca tako i cijelih društvenih grupa, upravo na principu ogoljivanja i singularizacije identiteta. Takvo stanje izaziva otpore kako kod pojedinaca tako i kod društvenih grupa koje se po različitim osnovama identificiraju unutar sebe, a ti otpori su već kriza po sebi, ali su i latentni uvod u sukobe širih razmjera, što značajno može usložiti sigurnosnu situaciju kako u zemlji tako i šire.