Devijantne pojave i socijalna kontrola

Sažetak

Devijantne pojave se dešavaju u specifičnom socijalnom kontekstu. Ove pojave razvijaju svoje zasebne historije, a tokom vremena mogu evoluirati. Ovakav kontekst značenja je potrebno imati na umu ne samo radi razumijevanja pojave, već kako bi se postigla djelotvorna socijalna kontrola. Socijalna kontrola obično nastoji utjecati na ljudsko djelovanje kroz sankcije ili određenim reakcijama prema njihovom obrascu ponašanja. Internalizacija normi utvrđuje vjerojatno najdjelotvorniju formu socijalne kontrole jer ona dokida potrebu za sankcijama. Socijalna kontrola se može iskazivati putem formalnih ili neformalnih metoda, dok različiti tipovi sankcija imaju različitu djelotvornost. Proces socijalne kontrole je po svojoj suštini dio devijantnog procesa. Pojedini ljudi kontroliraju druge definirajući njihovo ponašanje kao devijantno. Na isti način, definicija devijantnosti ima istu funkciju, da ljudsko ponašanje uskladi i da ih drži dalje od sankcija.

Najizražajniji primjeri formalnih instrumenata socijalne kontrole su pravo i zakoni. Potpuno logično, zakon se primjenjuje nad svima u određenoj političkoj jurisdikciji, a svako njegovo kršenje često izaziva oštro kažnjavanje. Članovi društvene zajednice se ponekad ne mogu složiti oko toga koja su ponašanja suprotstavljena zakonu. U takvim slučajevima zakoni ne mogu osigurati djelotvornu socijalnu kontrolu. U drugim slučajevima, zakon stvara lošije nedostatke od same neučinkovitosti; zapravo, to ponekad usložnjava društvene probleme tako što osnažuje devijantnost. Stav sociologa je da su i devijantnost i socijalna kontrola povezani sa određenim standardima. Budući da ponašanje koje predstavlja devijacije varira od grupe do grupe, ovisno o promjenama u njihovim normativnim strukturama, mjere socijalne kontrole također variraju.