Upravljanje imovinom stečenom krivičnim djelima u međunarodnom i poredbenom pravu

Sažetak

Inspiracija za rad i problem(i) koji se radom oslovljava(ju): Oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelima je mjera odavno prisutna u pravnim sistemima i predstavlja instrument za ostvarivanje načela da niko ne može ostvariti korist protupravnim ponašanjem. Unatoč napretku zadnjih godina, i dalje se u njezinoj primjeni nailazi na poteškoće. Učinkovito oduzimanje imovinske koristi podrazumijeva ponajprije sveobuhvatan pravni okvir koji uređuje sve aspekte postupka, počev od identifikacije, preko privremenog i trajnog oduzimanja, pa sve do upravljanja sa oduzetom imovinom. Dio problema u primjeni ove mjere zasigurno leži u neadekvatnom i fragmentiranom pravnom okviru kojim se uređuje upravljanje oduzetom imovinom. Rad se bavi pregledom relevantnih rješenja u međunarodnom i poredbenom pravu.

Ciljevi rada (naučni i/ili društveni): Prikaz odredaba relevantnih međunarodnih konvencijskih i drugih dokumenata u oblasti upravljanja privremeno i trajno oduzetom imovinom može poslužiti za zaključivanje što se smatra standardima u odnosnoj oblasti, te za ustanovljavanje sličnosti i razlika analiziranih pravnih sistema.

Metodologija/Dizajn: Rad predstavlja komparativno-pravni i dogmatsko-pravni prikaz odredaba iz odabranih međunarodnih konvencija i pravnih sistema. Međunarodni konvencijski i drugi dokumenti su izabrani imajući u vidu njihov značaj u međunarodnom pravu i činjenicu da se makar posredno bave upravljanjem imovinske koristi stečene krivičnim djelima. Nacionalni pravni sistemi odabrani su na temelju pravne tradicije, prisutnosti mjere oduzimanja u praksi, kao i sličnosti sa domaćim pravnim rješenjima.

Ograničenja istraživanja/rada: Obim rada nije dopustio bavljenje većim brojem pravnih dokumenata i rješenja. Zaključci o rješenjima koja jesu analizirana temeljili su se na javno dostupnim dokumentima. Za očekivati je, međutim, da su potankosti materije upravljanja uređeni podzakonskim pravnim okvirom, koji nije javno dostupan i nije mogao biti analiziran.

Rezultati/Nalazi: Analizirani međunarodno-pravni okvir sugerira da je državama potpisnicama međunarodnih konvencijskih i drugih dokumenata prepušteno na koji će način osigurati sveobuhvatan sistem identifikacije, ulaženja u trag, zamrzavanja ili zapljene imovine u svrhu mogućega trajnoga oduzimanja. Rješenja iz međunarodnih konvencijskih i drugih dokumenata i pravnih akata pojedinih jurisdikcija predviđaju zamrzavanje i zapljenu kao tipične mjere privremenog oduzimanja, te prodaju kao tipičan oblik trajnog oduzimanja.

Generalni zaključak: Adekvatan pravni okvir pospješuje izricanje i primjenu privremenog i trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelima, što naročito podrazumijeva usklađenost propisa iz krivičnog, izvršnog, građanskog i drugih grana prava. Kako bi se povećalo povjerenje građana u pravni sistem, jako je bitno demonstrirati uspješnost sistema oduzimanja, te pogotovo da se oduzeta sredstva stavljaju na raspolaganje pojedincima i zajednicama od kojih su protupravno oduzeta.

Opravdanost istraživanja/rada: Pregled pravnih normi koje uređuju postupanje sa privremeno i trajno oduzetom imovinom vrijedan je pothvat u domaćoj pravnoj teoriji. Opis i pregled može biti od koristi kao orijentir za nadogradnju domaćeg pravnog okvira.