Samopercepcija socijalnog ponašanja kao prediktor stava prema obrascu ponašanja u socijalnim sukobima adolescenata

Sažetak

Svrha rada je ponuditi doprinos kvaliteti kliničkog savjetodavnog rada s adolescentima u strukovnim školama koji prihvaćaju nasilnički obrazac ponašanja u sukobima. Cilj rada je ispitati odnos između stavova prema obrascima ponašanja adolescenata u socijalnim sukobima i njihove procjene osobnog socijalnog ponašanja.

Metoda: Istraživanje je provedeno u Primorsko-goranskoj županiji, Hrvatska na grupnom stratificiranom uzorku učenika osam strukovnih škola (N=1125). Primijenjene su Skala stavova prema obrascima ponašanja adolescenata u socijalnim sukobima (Vlah, 2010.) i Skala samoprocjene socijalnog ponašanja adolescenata (Vlah i sur., 2012.). Tri hipoteze su utemeljene u Bemovoj teoriji samopercepcije (1967., 1972.) i funkcionalnom određenju formiranja stavova. Testirane su korelacijskim i hijerarhijskim regresijskim analizama.

Rezultati istraživanja upućuju da su obrascu suradnje sklonije djevojke i stariji učenici te oni učenici koji svoje ponašanje procjenjuju socijabilnim, konvencio-nalnim i nesamoisticajućim; obrascu izbjegavanja/prilagodbe su skloniji mlađi učenici te oni učenici koji svoje ponašanje procjenjuju nesamoisticajućim, konvencionalnim i socijabilnim; dok su obrascu pobjeđivanja skloniji mladići i mlađi učenici kao i oni učenici koji svoje ponašanje procjenjuju samoisticajućim, nesocijabilnim i nekonvencionalnim.

Praktične implikacije koje ovo istraživanje potencijalno donosi je unaprjeđivanje kvalitete savjetodavnog kliničkog rada s adolescentima rizičnima za nasilno ponašanje u sukobima.

Znanstveni doprinos: Istraživanje otvara pitanje utjecaja samopercepcije pona-šanja adolescenata u formiranju stava prema pojedinom obrascu ponašanja u socijalnim sukobima.